Moja priča danas ,sutra i zauvek moja

Zima,sneg hladnoća. Izadješ iz svoje oaze komfora kroz mala bela vrata doma svog kad ono kreće nosić da crveni,jeza da te obuzima. To je samo još jedna obična zima rekli bi. Iza svake te zime ima nešto što me lično remeti. Čini mi nelagodu,stvara nesigurnost,oduzima mi vreme za čaroliju i tera me da učinim nešto. Od vrata do vrata svake zime išla bih. Kuc kuc ja imam problem! Imate li neku pomadu? Mozete li mi posle pregleda reci kako i šta dalje? Odgovori su slični, brendovi pomada takođe. Sve skupa je skupo,nekvalitetno i bezuspešno. Ondak sam presekla i rekla sebi :”Ej dosta!”Majka mi je negovala telo kao bebi jednom prostom formulom, mazala bi me pred svaku noc. Što kažu za neku baršunastu ,meku ,cistu kožu stare bake lice ti je lepo i sjajno kao “bebina guza”. Da smejali su se kada bih to ponovila,ali poželela sam da opet moje ruke,lice,usne postanu bebina guza. Moram priznati imala sam problem u detinjstvu ,akne ostavile su svoj danak i breme na mene. Oziljci su bili evidentni,nema te maske zvana puder da moze ih rešiti. Zato uporno svih 365 dana dva puta na dan mojom zeljom i odlukom,uspomenom na delo moje majke kao bebe ja uzmem taj Pantenol. Negujem se. Stala sam na crtu ekcemu, oziljcima,ispucaloj i dehidriranij kozi. Sada zima ima strah od mene a ne ja od nje. Sada se ja smejem u brk onoj hladnoći iza mojih belih vrata jer mi ne moze nista. Sada sam resila da brendiram sebe kao kada sam odrastala uz domaće i kvalitetne proizvode. Sada sam zaokruzila jednu priču svoje kozmetike. Dok nosite pune nesesere pomada,losiona i ostalih proizvoda ja nosim njega. Mala lepa tuba Panetenola par karmina ,malo diskretne sminkice cine moju kolekciju nege i lepote za sve prilike. Svaka priča ima svoj početak i kraj ova moja je počela i zavrsila se onda kada sam odlučila da nikada ne prestane već da živim ,uživam u njoj svaki dan.

Anonimni autor