Prije deset godina saznala sam da nešto nije u redu sa mojom štitnom žlijezdom. U tom trenutku kao tek punoljetna mlada djevojka, koja je vodila uredan život posvećen školi i treninzima, teško sam podnijela činjenicu da ću biti na doživotnoj hormonskoj terapiji. Mjesecima prije toga borila sam se sa naglim promjenama raspoloženja, od ogromne sreće do depresivnih stanja. U samo mjesec dana, prije nego zvanično saznajem da imam Hipotereozu, dobila sam deset kilograma.
Stres je bio okidač.
Sjećam se mog drugog odlaska kod endokrinologa, u tom trenutku uplakana i preplašena samo sam jedno pitala – “Doktore, hoću li moći da budem majka?”. Već tada svjesna da nedostatak hormona štitne žlijezde može da stvori određene komplikacije.
Deset godina kasnije, uz redovnu terapiju na koju sada gledam kao na sastavni dio mog života ja živim normalan život bez ikakvih problema, srećna i zdrava.