Iz svoje kože se ne može. A i što bi?
Moja “Pantenol priča” počela je sa prvim pubertetskim mesecima. Vreme naglih fizičkih i psihičkih promena, pitanja: ko si ti, šta želiš da budeš, kakav želiš da postaneš; u školi već počinju prve “podele” na lepe i ružne, zgodne i debele, ovakve i onakve; težnja da se uklopiš u sredinu, da se ni po čemu ne razlikuješ od drugih, a opet da budeš ono što zapravo jesi – tako bih opisala te mesece i godine. Između svih ostalih promena koje se vidno i progresivno dešavaju, kreću i prvi problemi sa kožom lica. Ekstremno suva, pa sledećeg dana usijana i masna, pa prve bubuljice, pa reakcije (svrab, crvenilo, crveni pečati)na kojekave “super” preparate i neproverenu šminku – imala sam ogromnu želju da pobegnem iz svoje kože. Na svu sreću onda kreću redovni dermatološki pregledi i zajedničko traženje rešenja. U moru dobrih i manje boljih krema, micelarnih voda i seruma, Pantenol se pojavio kao uvek praktičano i delotvorno rešenje. Smenjivali su se preparati i preparati, ali Pantenol je uvek bio tu: za dobro jutro, za laku noć, posle sunčanja, nakon šminke, za prve jesenje i zimske dane… Možda nisu svi problemi odjednom nestali, ali mekana i sveža koža, ujednačen ten i svežina – bili su i ostali prva asocijacija na ovaj proizvod.
Budući da su pubertetski dani iza mene savršeno razumem devojčice i devojke kojima neka nepravilnost i problem na koži narušava samopuzdanje. I zato glavna tri saveta: pratite potrebe svoje kože, ne eksperimentišite sa neproverenom kozmetikom i probajte Pantenol (ne gubite ništa). Iz svoje kože ne možeš, a i što bi? Rešenje uvek postoji.
Predložene priče
Mnogo volim tetovaze,za sada ih imam tri i svaku tetovazu od prvog dana mazem pantenolom da koza ne bi bila suva i sve tri izgledaju savrseno i posle duzeg vremenaaa…hvala pa
Moja borba kroz zivot sa samo 23 godine. Bilo je tesko, da se izboris sa ljudima, koji te konstantno prozivaju zbog tvoje koze. Pocela sam da radim u jednoj fabrici sa samo 19 godi
Posle porođaja i stresa koji sam imala u tom periodu života, bukvalno sam ostala bez 70%kose. Zbog korone koja je bila u punom jeku, nisam mogla kod lekara jer nisam bila hitan s
Iz svoje kože se ne može. A i što bi?
Moja “Pantenol priča” počela je sa prvim pubertetskim mesecima. Vreme naglih fizičkih i psihičkih promena, pitanja: ko si ti, šta želiš da budeš, kakav želiš da postaneš; u školi već počinju prve “podele” na lepe i ružne, zgodne i debele, ovakve i onakve; težnja da se uklopiš u sredinu, da se ni po čemu ne razlikuješ od drugih, a opet da budeš ono što zapravo jesi – tako bih opisala te mesece i godine. Između svih ostalih promena koje se vidno i progresivno dešavaju, kreću i prvi problemi sa kožom lica. Ekstremno suva, pa sledećeg dana usijana i masna, pa prve bubuljice, pa reakcije (svrab, crvenilo, crveni pečati)na kojekave “super” preparate i neproverenu šminku – imala sam ogromnu želju da pobegnem iz svoje kože. Na svu sreću onda kreću redovni dermatološki pregledi i zajedničko traženje rešenja. U moru dobrih i manje boljih krema, micelarnih voda i seruma, Pantenol se pojavio kao uvek praktičano i delotvorno rešenje. Smenjivali su se preparati i preparati, ali Pantenol je uvek bio tu: za dobro jutro, za laku noć, posle sunčanja, nakon šminke, za prve jesenje i zimske dane… Možda nisu svi problemi odjednom nestali, ali mekana i sveža koža, ujednačen ten i svežina – bili su i ostali prva asocijacija na ovaj proizvod.
Budući da su pubertetski dani iza mene savršeno razumem devojčice i devojke kojima neka nepravilnost i problem na koži narušava samopuzdanje. I zato glavna tri saveta: pratite potrebe svoje kože, ne eksperimentišite sa neproverenom kozmetikom i probajte Pantenol (ne gubite ništa). Iz svoje kože ne možeš, a i što bi? Rešenje uvek postoji.