Iz svoje kože se ne može. A i što bi?
Moja “Pantenol priča” počela je sa prvim pubertetskim mesecima. Vreme naglih fizičkih i psihičkih promena, pitanja: ko si ti, šta želiš da budeš, kakav želiš da postaneš; u školi već počinju prve “podele” na lepe i ružne, zgodne i debele, ovakve i onakve; težnja da se uklopiš u sredinu, da se ni po čemu ne razlikuješ od drugih, a opet da budeš ono što zapravo jesi – tako bih opisala te mesece i godine. Između svih ostalih promena koje se vidno i progresivno dešavaju, kreću i prvi problemi sa kožom lica. Ekstremno suva, pa sledećeg dana usijana i masna, pa prve bubuljice, pa reakcije (svrab, crvenilo, crveni pečati)na kojekave “super” preparate i neproverenu šminku – imala sam ogromnu želju da pobegnem iz svoje kože. Na svu sreću onda kreću redovni dermatološki pregledi i zajedničko traženje rešenja. U moru dobrih i manje boljih krema, micelarnih voda i seruma, Pantenol se pojavio kao uvek praktičano i delotvorno rešenje. Smenjivali su se preparati i preparati, ali Pantenol je uvek bio tu: za dobro jutro, za laku noć, posle sunčanja, nakon šminke, za prve jesenje i zimske dane… Možda nisu svi problemi odjednom nestali, ali mekana i sveža koža, ujednačen ten i svežina – bili su i ostali prva asocijacija na ovaj proizvod.
Budući da su pubertetski dani iza mene savršeno razumem devojčice i devojke kojima neka nepravilnost i problem na koži narušava samopuzdanje. I zato glavna tri saveta: pratite potrebe svoje kože, ne eksperimentišite sa neproverenom kozmetikom i probajte Pantenol (ne gubite ništa). Iz svoje kože ne možeš, a i što bi? Rešenje uvek postoji.
Predložene priče
Kosa je počela prekomereno da mi opada usled poremećaja rada štitne žlezde.Jos kao devojka sam koristila pantenol rastvor za kosu i tada mi je bio od pomoci.Vratila sam se star
Od kad znam za sebe roditelji su me mazali pantenolom i usadili mi ljubav prema njemu, moj pantenol je roze boje i obozavam ga pomagao mi je uvek kod suve koze, uvek ga stavljam po
Letovanje 2018,Grčka,Pefkohori,posle par dana provedenih na moru, ćerkica, tada 9godina dobila je uzasno crvenilo po licu, otok. Naravno odmah smo se javili lekaru, jer sam se pl
Iz svoje kože se ne može. A i što bi?
Moja “Pantenol priča” počela je sa prvim pubertetskim mesecima. Vreme naglih fizičkih i psihičkih promena, pitanja: ko si ti, šta želiš da budeš, kakav želiš da postaneš; u školi već počinju prve “podele” na lepe i ružne, zgodne i debele, ovakve i onakve; težnja da se uklopiš u sredinu, da se ni po čemu ne razlikuješ od drugih, a opet da budeš ono što zapravo jesi – tako bih opisala te mesece i godine. Između svih ostalih promena koje se vidno i progresivno dešavaju, kreću i prvi problemi sa kožom lica. Ekstremno suva, pa sledećeg dana usijana i masna, pa prve bubuljice, pa reakcije (svrab, crvenilo, crveni pečati)na kojekave “super” preparate i neproverenu šminku – imala sam ogromnu želju da pobegnem iz svoje kože. Na svu sreću onda kreću redovni dermatološki pregledi i zajedničko traženje rešenja. U moru dobrih i manje boljih krema, micelarnih voda i seruma, Pantenol se pojavio kao uvek praktičano i delotvorno rešenje. Smenjivali su se preparati i preparati, ali Pantenol je uvek bio tu: za dobro jutro, za laku noć, posle sunčanja, nakon šminke, za prve jesenje i zimske dane… Možda nisu svi problemi odjednom nestali, ali mekana i sveža koža, ujednačen ten i svežina – bili su i ostali prva asocijacija na ovaj proizvod.
Budući da su pubertetski dani iza mene savršeno razumem devojčice i devojke kojima neka nepravilnost i problem na koži narušava samopuzdanje. I zato glavna tri saveta: pratite potrebe svoje kože, ne eksperimentišite sa neproverenom kozmetikom i probajte Pantenol (ne gubite ništa). Iz svoje kože ne možeš, a i što bi? Rešenje uvek postoji.